Regionalni plenum Quo vadis, Balkan? u Sarajevu: Građanske vrednosti i region – dokle smo stigli?
Peti Regionalni plenum Quo vadis, Balkan? održava se u Sarajevu od 6.do 8. juna i, kao i svake godine, okupiće veliki broj stručnjaka, zvaničnika, organizacija, akademskih i državnih institucija i donosilaca odluka, kao i predstavnika medija, diplomatskih izaslanstava i akademske zajednice.
Ove godine, partner Regionalne akademije za razvoj demokratije iz Novog Sada i Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice u organizaciji Plenuma je Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, a on se realizuje uz podršku Evropskog fonda za Balkan. Regionalni plenum Quo vadis, Balkan? jedna je od najznačajnijih regionalnih inicijativa koja okuplja istaknute organizacije civilnog društva, stručnjake i aktiviste koji se bave temom demokratije, pomirenja i regionalne saradnje.
Sedmi, završni, panel na ovogodišnjem plenumu bio je posvećen građanskim vrednostima u regionu. Govornici na panelu bili su Andro Martinović, iz CANU iz Crna Gora, dr Hrvoje Klasić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagerbu, Sofija Mandić iz CEPRIS-a iz Srbije i dr Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Moderatorka je bila prof. dr Sabina Bakić sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Sofija Mandić rekla je da Zapadni Balkan treba da nauči da balansira između činjenice da je Ervopa mirovni projekat i da se trenutno nalazi u ratu. Ona je rekla da smatra da, makar kad je Srbija u pitanju, ona nije potpuno posvećena evropskim vrednostima, posebno kada je u pitanju mirovni koncept. Ona je ocenila da se Srbiaj nalazi i u izbornoj i u ustavnoj krizi i da je to veliki vrednosni poraz za Srbiju koja je u prethodnih 30 godina imala slobodne izbore. Mandić je dodala da je ta kriza ogolila da režim koji je autoritarni nema više većinsku podršku, ali da se ne može pobediti na izborima. Ona je rekla da se postavlja pitanje kako se može nastaviti i zaključila da postoje ostrva u društvu koja se tome opiru, slobodni mediji koji su svedeni na minimum, ali i građansko društvo u akademskoj zajednici ili nevladinom sektoru. Ona je zaključila da se građansko društvo i građanske vrednosti u Srbiji nalaze u stanju hibernacije i da ne mogu biti nosioci značajnih promena u društvu, a da uprkos tome istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je situacija u Srbiji začuđujuće pozitivna kada su upitanju stavovi građana, recimo o pristupanju EU, ili stavovi mladih. Ona je dodala da postoji priličan rascep između onoga što se vidi u medijima i zvaničnom narativu i onoga što građani intimno misle i osećaju.
Andro Martinović rekao je da stvari treba posmatrati u više dimenzija i podsetio na reči jednog pisca koji je put ka Bosni opisao kao put kroz različita vremena, zaključujući da su najznačajnija pitanja kod nas zapravo pitanja o tome šta se desilo. On je rekao da se Srbija neprekidno bavi prošlošću, ali na veoma specifičan način, interpretirajući te događaje na način koji nju predstavlja u najboljem mogućem svetlu koje ne omogućava suočavanje sa istinom. Zaključio je time da je građanin onaj ko promišlja svet oko sebe i da je nama potrebno pre svega da izgradimo tog građanina.
Hrvoje Klasić podsetio je na situaciju iz 1993. godine i ratnog zločina koji se desio u Štrpcima, kada je gripa vojnika izvukla grupu ljudi, što je velika većina putnika nemo posmatrala, dok je jedan odlučio da reaguje i pokaže šta su građanske vrednosti – solidarnost, odgovornost, tolerancija i građanska hrabrost. To je platio svojim životom. On je rekao da je razlog zbog kog je ispričao ovu priču taj što pokušava da zamisli taj voz 2024. godine i da da odgovor na pitanje da li možemo da zamislimo da nekoga maltretiraju zato što je drugačije nacije i možemo li zamisliti koliko bi sada bilo posmatrača, a koliko onih koji bi pokazali građansku hrabrost i suprotstavilo se ovome, koliko smo se uopšte pomaknuli u odnosu na ono što smo imali pre trideset godina. On je podsetio na to da kada god govorimo o građanskim vrednostima mi uvek govorimo o paralelnim realnostima i da se postavlja pitanje šta su danas građanske vrednosti, šta je danas mainstream. On je zaključio da je najnesavršenija EU bolja od alternative. On je rekao da kada se osvrnemo u prošlost, mi vidimo da jesmo imali građanske vrednosti, partizanski pokret, bivšu Jugoslaviju, vreme kada je bilo solidarnosti i da nema potrebe da gledamo negde drugde nego da je dovoljno da pogledamo kako smo se mi u prošlosti ponašali. Zaključio je time da je Hrvatska napravila mnoge promene na bolje od kada je ušla u EU, ali da je ostalo još mnogo posla pred njom. Bez obzira na te nedostatke, on je rekao da ne razmišlja o tome da li su izbori bili pokradeni, da zna je moguće da će, ukoliko se neka afera otkrije, i predsednik ili premijer završiti u zatvoru, da nema osećaj da ga država vara i potkrada.
Nerzuk Ćurak rekao je da pronaći građanina u apsolutnom smislu tog pojma gotovo nemoguće, jer biti građanin znači biti radikalno nezavistan, što je nemoguće jer u našim društvima se zahtevaju čisti i jednodimenzionalni identiteti koji su nespojivi sa konceptom građanstva. Rekao je da je Bosna I Hercegovina sada u fazi pokušaja emancipacije političkog građanstva na način koji proizvodi nesporazume i strahove i da postoji radikalno odbijanje srpskog i hrvatskog nacionalizma da sebe vide u ideji građanstva. U realno-političkom polju to proizvodi mnogo nesporazuma i dovodi do dehumanizacije bosanskog društva. On je rekao da u tom smislu antifašistički pokret naprosto mora postati mesto iz kog se kreće u izgradnju građanskog društva, jer je to ideja zajedništva Bošnjaka, Srba i Hrvata. Dodao je da je neophodno raditi na elementarno malim stvarima i na taj način izgraditi građanina. On je rekao da je Bosna i Hercegovina uprkos svim strahotama, nasilju i agresiji koji su se desili zadržala elemente suštinskog zajedništva.