Progon profesorke Nevene Jevtić je napad na slobodu govora, pravo na rad i autonomiju Univerziteta
Regionalna akademija za razvoj demokratije najoštrije osuđuje prijavu koju je dekan Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milivoj Alanović podneo protiv profesorke Nevene Jevtić pred Etičkom komisijom, pokušavajući da njen javni govor predstavi kao govor mržnje, diskriminaciju i podsticanje nasilja.
Jasno je da se radi o zloupotrebi etičkih procedura za politički obračun sa profesorkom koja je iskoristila svoje ustavno pravo da javno govori, da slobodno izrazi stav i da kritikuje stanje u društvu, institucijama i na univerzitetu.
Ustav Republike Srbije u članu 46 jemči slobodu mišljenja i izražavanja, kao i slobodu da se govorom, pisanjem ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje. Član 60 Ustava jemči pravo na rad, dostupnost radnih mesta pod jednakim uslovima i pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa. Niko u Srbiji ne sme da ostane bez posla, da bude profesionalno kažnjen ili institucionalno progonjen zato što je nezadovoljan situacijom u zemlji, zato što podržava studente ili zato što kritikuje rad dekana, fakulteta ili bilo kog drugog nosioca javne funkcije.
Posebno je važno podsetiti da Zakon o visokom obrazovanju kao osnovne principe visokog obrazovanja propisuje akademske slobode, autonomiju, akademski integritet i otvorenost prema javnosti i građanima. Univerzitet nije kasarna, fakultet nije partijska ćelija, a profesori nisu zaposleni koji moraju da ćute pred samovoljom uprave.
Dekan Filozofskog fakulteta nije privatno lice koje je izuzeto od javne kritike. On obavlja javnu funkciju, rukovodi javnom ustanovom i odlučuje o pitanjima od nesumnjivog javnog interesa. Zbog toga njegov rad, njegove odluke, njegovo ponašanje i njegov odnos prema studentima, profesorima i autonomiji Univerziteta moraju biti podložni javnoj kritici. Pokušaj da se kritika dekana predstavi kao govor mržnje predstavlja opasan oblik institucionalne osvete prema svima koji se usude da govore.
Posebno je licemerno i opasno pokušavati da se profesorki Jevtić učita odgovornost za nezapamćeno policijsko nasilje koje se dogodilo 5. septembra na Novosadskom univerzitetu. To nasilje nije bilo posledica jedne metafore, jednog govora ili jednog akademskog stava. To nasilje bilo je posledica atmosfere mržnje, netrpeljivosti, zastrašivanja i državne sile koja se mesecima sistematski usmerava prema studentima, profesorima i građanima koji brane slobodu, autonomiju i dostojanstvo univerziteta.
Odgovornost za nasilje ne može se prebacivati na one koji su govorili protiv nasilja. Odgovornost je na onima koji su policiju uvodili u akademski prostor, na onima koji su pristajali da se univerzitetska autonomija narušava silom i na onima koji su javnu funkciju koristili da disciplinuju, zastraše i kazne neposlušne. Upravo je Dekan Alanović bio taj koji je pozivao policiju da nasilno interveniše i to nije bio prvi put da se policijskom silom narušava autonomija univerziteta. Zato je pokušaj da se profesorka Jevtić prikaže kao izvor problema moralno neprihvatljiv, pravno neutemeljen i politički providan.
Prijava protiv profesorke Jevtić predstavlja nastavak pritisaka na akademsku zajednicu u Novom Sadu ina celokupan Slobodan Univerzitet Novi Sad. Ona se ne može posmatrati odvojeno od slučajeva Jelene Kleut, Vladimira Mihića i drugih profesora koji su se našli na udaru zato što su stali uz studente, uz javni interes i uz elementarne demokratske vrednosti.
Regionalna akademija za razvoj demokratije pruža punu podršku profesorki Neveni Jevtić i svim profesorima, studentima i građanima koji se bore za slobodan univerzitet, pravo na kritiku i društvo u kojem se ljudi ne kažnjavaju zato što misle, govore i odbijaju da ćute. Ukoliko se etičke procedure koriste za kažnjavanje slobodne reči, onda više nije ugrožena samo jedna profesorka, već sama ideja univerziteta.
