Novosadski plenum Quo vadis, Balkan? Aktivizmom protiv fašizacije društva
Aleksandra Tomanić, direktorka Evropskog fonda za Balkan (EFB) juče je pozdravila prisutne na otvaranju Novosadskog dvodnevnog plenuma „Quo vadis Balkan?“ koji na Petrovaradinskoj tvrđavi organizuju Regionalna akademija za razvoj demokratije (ADD) i Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Podgorice i istakla da Evropski fond za Balkan podržava svaki novi vid i tema i organizacija.
„Radujem se i današnjoj i sutrašnjoj agendi koja je pred nama jer, izazovi pred nama se samo nižu a mi nismo uspeli da se rešimo ni onog živog blata koje nas konstantno vuče nazad. Nadam se konstruktivnoj diskusiji jer je Regionalna akademija za razvoj demokratije, na čelu sa Balšom Božovićem, uspela da okupi zaista vrsne govornike“.
Prvi panel imao je za temu „Aktivizmom protiv fašizacije društva“, a o njoj su, iz različitih uglova, govorili: Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, Aleksej Kišjuhas, sociolog i vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Bojana Selaković, programska direktorka Građanskih inicijativa, Aleksandar Jovanović, osnivač Akcije progresivne Vojvodine, sociolog Aleksej Kišjuhas, vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i Goran Miletić, direktor za Evropu i države MENA, Civil Rights Defenders i organizator Euro Pride 2022. Panel je moderirao Balša Božović.
„Zaista ove plenume doživljavam kao regionalnu turneju slobodne reči, građanskih i civilizacijskih vrednosti nasuprot nekakvim narativima koji sistemski, organizovano i perfidno pokušavaju da nam uguše ne samo kritičko razmišljanje već i zdrav razum. Nadam se da ćemo i kroz ovaj panel videti koliko smo uspeli da sačuvamo zdrav razum i kojim metodama, koliko uspevamo da sačuvamo zdrave vrednosti prilikom donošenja ključnih odluka i da li smo mi možda negde pogrešili kada smo došli u situaciju da posle toliko vremena i toliko, činilo nam se, dobijenih bitaka, imamo toliko „zatvorenih“ pitanja. Probaćemo da ih revitalizujemo kroz ove plenume i da okupimo progresivne snage kako bismo našli jednu novu mapu puta kojom ćemo dati i jedan evropskiji i imidž i duh regionu koji je poslednjih godina počeo ne samo da stagnira već i ozbiljno da regresira, izjavila je Daliborka Uljarević, koja je prokomentarisala i „incident“ koji je mogao da rezultira mnogo većim nasiljem, na proslavi Dana ustanka i Dana državnosti, 13. jula, u Nikšiću, antifašističkog praznika u Crnoj Gori.
„Za to što se sinoć desilo u Nikšiću dominantnu odgovornost snose političari. Moramo razgovarati o uzrocima zašto se to desilo i da vidimo kako to u Crnoj Gori uopšte nije iznenađenje više da se tako nešto desi. Toliko smo polarizovani da gotovo svakog dana možemo očekivati takve incidente jer su oni, pre svega, indukovani jednim neodgovornim otvaranjem identitetskih tema od strane naših političara. Čini mi se da mi nismo imali pravu stabilnost već je ona na neki način bila simulirana. Prava stabilnost treba da počiva na jasno utvrđenom vrednosnom okviru, na snažnim institucijama i na onome što je razvijena politička kultura. Mi sve to nismo imali i to nas je i dovelo do ove destabilnosti“, istakla je Uljarević.
„Fašisoidne, ekstremističke, duboko reakcionarne ideologije, fundamentalno napadaju na temeljne vrednosti francuske revolucije: slobodu, jednakost i bratstvo, i to ne samo ovde na Balkanu već i svuda u svetu“, istakao je Aleksej Kišjuhas,
koji je podestio da se Novosadski plenum „Quo vadis Balkan?“ dešava na dan pada Bastilje.
„To jeste priča o moralnim osnovama čoveka i elaboraciji tih vrednosti u političkoj sferi. Čini mi se, i žao mi je što je to tako, da je srpsko društvo u tom kontekstu izuzetno konzervatiovno, klerikalno, desničarsko itd. To se u jednom sistemu povratne sprege negovalo, hranilo i sada imamo to što imamo. Političari koji su populisti će se s jedne strane ulagivati građanima i pumpati tu vrstu priče koja je vrlo identitetska, vrlo konzervativna i koja udara na ona najplića osećanja. Na neki način ne možemo da izađemo iz tog začaranog kruga. Ako ne prestanemo da se ulagujemo postajaćemo sve desniji i sve konzervativniji“, istakao je Kišjuhas.
Kišjuhas je, takođe, odgovorio na „pitanje od milion dolara“: gde je otpor građana, i istakao da, u stvari, nedostaju političke organizacije koje imaju „petlje“.
„Građani mogu biti nezadovoljni iz najrazličitijih razloga, ali za mene je glavno pitanje gde je artikulacija tog nezadovoljstva , gde je politička organizacija koja bi tu vrstu vrednosti i tu vrstu politike propagirala. Onda bi se za nju „lepili“ građani i nije bitno da li je njih pet ili pedeset odsto. Jer, vi onda radite, propagirate, agitujete za svoje ideje, ulazite u parlament… Opozicionih partija nema jer one idu linijom manjeg otpora. Lakše je ulagivati se. Tako dobijamo potpunu gužvu na desnici jer se oni između sebe takmiče ko će biti „desniji“.“
Bojana Selaković, programska direktorka Građanskih inicijativa smatra da je danas puno teže promovisati evropske vrednosti nego ranije, na primer, devedesetih godina.
„Moramo biti svesni da smo propustili čitavu jednu dekadu. To je bila dekada propuštenih prilika. Stalno upadamo u zamku da poredimo situaciju upravo sa devedesetim godinama a nije je moguće porediti jer su tada stvari bile jasnije, bile su crno-bele, a sada su sive. Svi ti pokušaji da se izgrade institucije do određene mere, taj pokušaj da civilno društvo odradi jedan deo posla koji država nije mogla u tom trenutku, i da izgradi poverenje sa građanima i da bude potencijalna brana u budućnosti, nisu uspeli. Sada imamo jednu partiju koja nije vrednosno i ideološki određena, koja je zapravo jedna interesna grupacija u koju mogu da se uklope bukvalno ljudi koji na ličnom nivou dele uverenja od levice do desnice. To treba da nam bude jedna vrlo važna lekcija, da sada, u nekoj daljoj borbi, moramo da iznađemo neke druge metode. Ne možemo raditi kao što smo do sada radili jer, ne samo da to ne daje rezultat već iscrpljuje i ljude i sve postojeće resurse“, istakla je Selaković.
Aleksandar Jovanović, osnivač Akcije progresivne Vojvodine, aktivan na političkoj sceni od 1991. Godine i bivši predsednik Skupštine Novog Sada, rekao je da su „Novi Sad i Vojvodina uvek bili leglo desničarskog smrada“.
Jovanović je prokomentarisao i protest u Novom Sadu koji je pre nekoliko dana održan na Limanu u Novom Sadu protiv podizanja spomenika svim nevinim žrtvama ubijenim nakon Drugog svetskog rata i istakao da se mora biti izuzetno precizan kada se tako osetljive stvari rade jer, „na spisku žrtava se sada zaista nalaze zločinci koji su učestvovali i u Novosadskoj raciji. S druge strane, društvo je dužno da se seća onih koji su nevini nastradali jer je nepravde i zločina prema njima zaista bilo“.
Goran Miletić, direktor za Evropu i države MENA, Civil Rights Defenders i organizator Euro Pride 2022, istakao je na panelu da se Srbija vratila u 2009. Godinu.
„Dobili smo grafite zbog kojih su neki ljudi tada procesuirani, a sada nam ponovo stižu pretnje kao tada. Kod nas je napredno da se Srbija vrati sto godina unazad, a progresivno je ako si za status quo stanje, ako si za to da se ništa ne menja. Ako se slučajno zalažete da se nešto menja na bolje i da dođe do prpmena u društvu na bolje, dobićete etiketu ekstremiste“, istakao je Miletić i istakao da su se stvari tokom poslednje dve decenije menjale.
„Nešto što je bilo nezamisivo, za šta su mi govorili da je nemoguće da se desi u Srbiji, ipak se desilo. Ali procenat onih koji i dalje misli da je biti gej bolest je izuzetno visok. I jeste se on pomerio ali je i dalje ekstremno visok. Na Zapadu kada izgovorite da i dalje 56 odsto ljudi u Srbiji misli da je homoseksualizam bolest, misle da sam napravio lapsus kada to izgovorim“, rekao je Miletić.